GLAZBENA ŠKOLA U VARAŽDINU

IMG_5360

Glazbena škola u Varaždinu jedna je od najstarijih glazbenih škola u ovom dijelu Europe. Osnovana prije 190 godina kao mala gradska škola, danas Glazbena škola u Varaždinu pokriva potrebu za glazbenim obrazovanjem u cijeloj sjeverozapadnoj regiji i broji preko 800 učenika iz cijele Hrvatske, uključujući i učenike iz inozemstva. Njezin uspjeh najbolje pokazuju uspjesi sadašnjih i bivših studenata: brojne nagrade na domaćim i međunarodnim natjecanjima, visok postotak upisa na akademije i fakultete u Hrvatskoj i inozemstvu te uspješne karijere niza njenih bivših učenika. Na taj način Glazbena škola u Varaždinu potvrđuje svoje mjesto ne samo kao jedna od najstarijih i najvećih, već i kao jedna od najcjenjenijih i najuspješnijih glazbenih obrazovnih ustanova u Republici Hrvatskoj.

U okviru Glazbenog društva 1. siječnja 1828. utemeljena je Glazbena škola u Varaždinu. Samo Glazbeno društvo formiralo se godinu ranije, a njegovo je, u početku brojno članstvo, bilo imućnije građanstvo i aristokracija. Upravo zahvaljujući njihovim donacijama u instrumentima, pokućstvu, ogrjevu i građevinskim radovima je škola mogla početi s radom. Upisano je šezdesetak učenica i učenika, angažirano pet učitelja glazbe, a učilo se pjevanje, puhački (truba, klarinet, rog) i gudački instrumenti (violina, viola, violončelo) te nešto kasnije gitara. Osim školarinama i članarinama iz Glazbenog društva, novac za potrebe škole je društvo uspijevalo namaknuti koncertima orkestra društva u kojem su svirali i učenici škole. Sve to međutim nije bilo dovoljno, škola stalno bilježi manjak u blagajni pa krajem 1835. godine dolazi do prvog prekida njenog rada. Sa smanjenim opsegom rada i uz uvjet da učenici imaju vlastito glazbalo, glazbena škola je ponovo pokrenuta 1837. Iste godine se objedinjuju gradski orkestar Muzičkog društva, glazba građanske čete i glazbena škola te zajedničkim snagama sudjeluju u izvođenju crkvene glazbe te priređuju koncerte i plesove. 1842. godine škola dobiva i novi prostor u novoizgrađenoj osnovnoj školi što znači da ne mora plaćati najamninu. Međutim ni to nije bilo dovoljno da se održi pa 1845. ponovo dolazi do prekida njenog djelovanja. Muzičko društvo se nakon toga postupno rasformiralo, a svu njegovu imovinu – glazbala, note, pokućstvo i glavnicu od 2000 forinti – preuzima grad. Tako 1866. godine glazbenu školu pokreće grad i kao takva s kraćim prekidom – 1874-1876 – djeluje do 1915. Broj učenika je nešto manji nego u počecima škole – oko trideset. Uče se puhački i gudački instrumenti. Bez obzira na to broj učitelja raste što govori o stručnijoj poduci. S druge strane u gradu je sve više školovanih profesionalnih glazbenika koji otvaraju privatne škole u kojima se uči klavir, pjevanje, violina i violončelo. Glazbena škola otvorena je djeci iz siromašnijih obitelji, a poticanih od grada kako bi popunili prazna mjesta u gradskoj glazbi.

Prekid rada škole zbog ratnih zbivanja odužio se do 1936. godine. Inicijativa za pokretanje škole ovaj put dolazi od samih glazbenika -Marije Šanjek, Anke Stöhr, Jelisave Krajanski i Otike Petrony-Kaderavek – uz pomoć Krešimira Filića koji je preuzeo mjesto ravnatelja. U vrijeme njihova djelovanja, do 1941., podučava se klavir, violina, pjevanje i solfeggio, a uvodi se i glazbeni vrtić. Učenika je na početku tek tridesetak, ali iz godine u godinu njihov broj raste. Održavaju se interne i javne produkcije. Kupuju se dva klavira. Završnim ispitima predsjedavaju povjerenici iz Zagreba. Iz iznajmljenih dviju soba u zgradi na Kapucinskom trgu škola se postupno širi na cijeli kat da bi kasnije zgradu potpuno nastanila te tamo ostala do sredine 80-tih godina. Tijekom Drugog svjetskog rata škola se ne gasi. Štoviše, broj učenika raste, a 1942. dobiva od tadašnjeg Ministarstva nastave pravo javnosti. Jedino se ne održavaju javne produkcije.

Nakon oslobođenja 1945. godine škola dolazi pod gradsku, a 1948. i pod državnu skrb. Najprije djeluje kao osnovna glazbena škola, a od 1948. počinje provoditi i srednjoškolski program, za što službenu potvrdu dobiva 1952. godine. Od tada do danas škola je u neprekidnom rastu što se tiče programa i projekata koje provodi, broja učenika i nastavnika te prostora u kojima djeluje. Danas nudi 2 glazbeničko zanimanje, zapošljava preko sto visoko obrazovanih nastavnika i djeluje u prostoru raskošne palače Erdödy od 3000m2 gdje su joj na raspolaganju i dvije koncertne dvorane koje postaju novi koncertni prostori grada. Kroz taj je put stvorila izniman ugled i postala jedna od vodećih glazbeno-obrazovnih institucija. Samo je iz pijanističke klase Olimpije Vojvoda od sredine 70-tih godina prošlog do početka ovog stoljeća izašlo preko četrdeset učenika od kojih je dvadesetak nastavilo i završilo studij klavira, a većina profesora sadašnjeg klavirskog odjela Škole njeni su učenici. Slično je i s violinističkom klasom Đure Horvata koju je držao od početka šezdesetih do kraja osamdesetih godina. Niz njegovih učenika djeluje u najeminentnijim hrvatskim orkestrima, a gotovo cijeli Varaždinski komorni orkestar čine upravo njegovi đaci. Pjevači iz klase Darije Hreljanović osvajaju domaće i inozemne glazbene pozornice (Valentina Fijačko, Tomislav Mužek, Armando Puklavec, Blanka Tkalčić, Miljenka Grđan, Lana Kos, Jelena Štefanić, Evelin Novak, Kora Pavelić itd.), dok je njena prethodnica Ankica Opolski odgojila najznačajnije pjevače prethodne generacije (Franjo Petrušanec, Ruža Pospiš-Baldani, Vlatka Oršanić). Ugledu Škole u različitim su razdobljima pridonosili i različiti školski ansambli. Najdužu tradiciju i kontinuitet ima zborsko pjevanje: upravo zahvaljujući Dječjem zboru kojeg je od početka 50-tih do sredine 70-tih godina vodio Marijan Zuber, Glazbena je škola stekla ugled koji je prati do danas. Na Dječji zbor se nadovezuje Vladimir Ščedrov utemeljivši 1974. godine Djevojački zbor kojeg vodi do 1997. kada ga preuzima Dada Ruža, a s kojim su oboje osvojili velik broj državnih i međunarodnih nagrada te ostvarili niz nastupa u domovini i inozemstvu. Pod vodstvom Darka Navoja posljednjih dvadesetpet godina na isti način procvat doživljava Puhački orkestar, a šezdesetih i sedamdesetih godina sličnu su poziciju imali Tamburaški orkestar pod vodstvom Milana Jadrošića i Harmonikaški orkestar pod vodstvom Štefice Tkalčec-Cikač. Sporadično djelovanje Gudačkog orkestra – 50-tih pod vodstvom Josipe Šulek, 60-tih godina Tibora Dukesa, a 70-tih i 80-tih Vladimira Ščedrova, posljednjih petnaest godina oživljava najprije Benjamin Šambar, a zatim Dada Ruža s iznimno vrijednim i kvalitetnim doprinosom skupnom muziciranju na Školi.
Osim u skupnom, učenici Glazbene škole su posljednjih trideset godina sve uspješniji u pojedinačnom i komornom muziciranju na državnim i međunarodnim natjecanjima. I dok su u solističkim natjecanjima podjednako zastupljeni učenici svih odjela Škole, od komornih ansambala po osvojenim nagradama i brojnosti nastupa unatrag dvadeset godina posebno treba istaknuti brass kvintet što ga je do nedavno vodio Stjepan Rukljić, a danas Petar Prepelić i Nikola Novak te harmonikaški komorni ansambl koji se pod vodstvom Saše Bastalca ističe iznimnim interpretativnim dosezima. Isto su tako sve brojnija i uspješnija klavirska dua i trija, kojima se bavi sve više profesora klavira (Lea Šantek, Ivana Godec-Vinceković, Danijel Oto, Danijel Ljubić) s osvojenim visokim nagradama na državnim natjecanjima.

U istom je razdoblju porastao i postotak učenika Škole koji se uspijevaju upisati na akademije i visoke škole za glazbu. Osim u domovini, studij glazbe vrlo često upisuju u inozemstvu, najčešće u Grazu, Beču, Ljubljani, ali i u Stuttgartu, Baselu, Kijevu, Moskvi, Petrogradu.

S druge strane, Škola nudi širok spektar glazbenih zanimanja i neprestano nove glazbeno-obrazovne sadržaje. Prva je u Hrvatskoj uvela orgulje kao glavni predmet (1993.), a čembalo i kompoziciju kao fakultativne predmete. Jedna je od rijetkih škola koja kao glavni premet nudi tamburicu (od 2015.), a fakultativno nudi i predmete kao što su liturgijsko sviranje, kompjuterska notografija, jazz i jazz improvizacija te sviranje u Big bandu. Spomenuti dvadeset jedan program za glazbenička zanimanja obuhvaća: glazbenika klavirista, orguljaša, pjevača, violinista, violista, violončelista, kontrabasista, gitarista, tamburaša, harmonikaša, flautista, oboista, klarinetista, saksofonista, fagotista, trubača, hornista, trombonista, tubista, udaraljkaša i glazbenika teoretičara. Nastava je organizirana unutar osam odjela – klavirskog odjela, gudačkog odjela, puhačkog odjela, odjel za gitaru i tambure, odjela za harmoniku, orgulje i udaraljke, odjela za solo pjevanje, odjela za teoriju glazbe i odjela za općeobrazovne predmete – a osim srednjoškolske obuhvaća još osnovnoškolsku i predškolsku razinu. U osnovnoj školi podučava se instrument, solfeggio, komorna glazba i zbor, a predškolskom uzrastu namijenjen je zbor, početnički solfeggio te mala škola violine i mala škola blok flaute. Na Školi djeluju pet orkestra (gudački, puhački – osnovnoškolski i srednjoškolski, harmonikaški i tamburaški), pet zborova (predškolski, dječji, djevojački, mješoviti i muški), big band i niz komornih ansambala.

Uloga Škole u glazbenom životu Varaždina i Varaždinske županije iznimno je velika. Osim priređivanjem koncerata vlastitih učenika i profesora te udjelom svojih programa na svečanostima povodom raznih proslava u gradu i županiji, Škola dodatno doprinosi glazbenom životu Grada participiranjem u programu Varaždinskih baroknih večeri te već tradicionalnim koncertom najboljih solista uz Varaždinski komorni orkestar kao i organiziranjem međunarodnih natjecanja. S Županijom i Ministarstvom prosvjete već dvadeset godina organizira Glazbene Svečanosti hrvatske mladeži. Od 1999. ugošćuje Gitarsku državnu smotru, od 2006. Državnu pijanističku smotru, a od 2015. je domaćin audicije za pjevačko natjecanje Belvedere za jugoistočnu Evropu. Od 2015. godine škola organizira Međunarodno pijanističko natjecanje „Memorijal Jurica Murai & Murai Grand Prix“ i Međunarodno natjecanje puhača „Varaždin Woodwind & Brass i Varaždin Woodwind & Brass Grand Prix“.
Zbog postignutih rezultata i široke ponude, uz učenike iz županija koje joj tradicionalno gravitiraju – Međimurska, Koprivničko-križevačka i Krapinsko-zagorska – Škola sve više privlači učenike iz udaljenijih županija – Virovitičko-podravske, Brodsko-posavske i Osiječko-baranjske – neprestano povećavajući broj upisanih učenika. Odgojivši generacije i generacije učenika koji su izgradili uspješne karijere solista, komornih i orkestralnih glazbenika te glazbenih pedagoga i koji su svoj rad ugradili i ugrađuju diljem cijele Hrvatske, a i izvan nje, utjecaj varaždinske Glazbene škole odavno je nadišao lokalni, pa čak i hrvatski glazbeni prostor.

Skip to toolbar